Ovde objavljujemo prvi pokušaj da sumiramo naše osnovne
stavove. Želimo da upozorimo na opasnost ukoliko se ovaj tekst koristi kao nova
Biblija, kao model i večita preporuka. Mi ga smatramo za fotografiju
snimljenu na odredjenom nivou iskustva naše grupe, znajući da ćemo objaviti
druge materijale, druge tekstove, koji će biti na prilično drugačijem nivou
apstrahovanja i konkretizacije.
Internacionalistička Komunistička Grupa (IKG)
zasniva svoje osnovne stavove na istorijskom iskustvu radničkog pokreta:
Istorijska nit koja povezuje primitivni komunizam
sa potpunim komunizmom predstavlja čitav krug iz koga revolucionarni marksizam
izvlači proces koji stvara materijalne uslove potrebne za uspostavljanje
svetske ljudske zajednice. To društvo neće biti kraj istorije već početak
svesne istorije ljudske vrste kroz ukidanje klasa, privatnog vlasništva,
rada, države, eksploatacije, porodice...
Kapitalizam se razlikuje od svih prethodnih
oblika proizvodnje po svojoj univerzalnoj prirodi i po uprošćenju
(pogoršanju) klasnih suprotnosti. Kapitalizam u isto vreme stvara
uslove za komunizam kao i snagu koja će ga nametnuti: proletarijat, jedinu
klasu u ljudskoj istoriji koja je i eksploatisana i revolucionarna.
Granica kapitala je sam kapital! Njegov razvoj
neophodno izaziva i razvoj njegovih kontradikcija (proletarijat/buržoazija,
valorizacija/devalorizacija, produktivne snage/odnosi u proizvodnji...)
i odredjuje, konstituiše i razvija društvenu snagu čija je istorijska misija
da uništi kapitalistički sistem: proletarijat organizovan i konstituisan
kao komunističku partiju.
Kroz revolucionarnu diktaturu, kroz uspostavljanje
svetske proleterske države (polu-države), radnička klasa će organizovati
uništenje svih država i ukidanje društvenih klasa rušenjem, putem crvenog
terora, otvoreno zahtevanim i primenjenim, svih pokušaja usmerenih na restauraciju
terorističke diktature vrednosti. Buržoaskom teroru i terorizmu proletarijat
suprotstavlja revolucionarni teror.
Proletarijat je istorijski prinudjen i dredjen
da se organizuje kao klasa koja se svesno bori za realizaciju komunističkog
programa. To je njegova tendencija da se konstituiše u svesnu snagu, u svetsku
partiju, centralizujući najodredjenije i najradikalnije frakcije proletarijata.
Iz tih osnovnih programskih aspekata, proverenih
iskustvima revolucije i kontrarevolucije, proizilazi serija istorijskih lekcija
koje su važile juče, važe danas, a važiće i sutra!
Demokratija ne može biti svedena na prost
oblik (parlamentarna, fašistička, socijalistička...) kapitalističke dominacije.
Demokratija - snaga atomizacije - sve se više i više afirmiše kao osnovna
supstanca kapitalističke diktature. Njen razvoj je direktno povezan
sa razvojem proizvodnje roba; zbog toga pobeda komunizma podrazumeva uništenje
demokratije (uključujući i "radničku demokratiju") kao dela životnog procesa
kapitala.
Zemlje takozvanog socijalističkog bloka (Rusija,
Kina, Kuba...) su kapitalističke države u kojima dominantne ideologije samo
dodaju neke "marksističke" izraze kako bi sakrile svoj buržoaski karakter.
Tamo gde postoji plaćeni rad, tamo je i kapital!
Da bi se zaštitila od revolucionarnih napada,
buržoazija je uvek razvijala socijal-demokratske i druge leve frakcije da
služe kao bedem buržoaske države. Struje koje podržavaju (na kritički ili
nekritički način) bilo koju današnju državu (trockizam, maoizam, pokreti
trećeg sveta, anarhizam...) samo su radikalizovani oblici buržoaskog socijalizma.
Proletarijat te pseudo-radničke partije smatra kao udarne odrede radikalnih
frakcija buržoazije.
Komunistički pokret se karakteriše permanentnom
opozicijom buržoaskoj državi, svim buržoaskim partijama (bilo da su legalne
ili ilegalne, leve ili desne!). Parlamentarizmu i izborima on suprotstavlja
komunističko uzdržavanje.
U toku borbe radničko udruživanje se suprotstavlja
svim organima kapitalističke države. Proletarijat se organizuje uprkos
i protiv parlamenata, sindikata, vojski... Strukture koje održavaju
socijalni mir ne trebaju biti reformisane već uništene!
Cilj proleterske borbe su uopštavanje pobuna
na celoj planeti, svetska diktatura proletarijata konstituisanog u partiju
i socijalna revolucija koja se afirmiše kroz opšti despotizam ljudskih potreba
a protiv kapitala i svih njegovih zakona egzistencije.
Komunizam kao pokret se suprotstavlja i iz
svojih samih osnova isključuje državu, naciju, nacionalnu borbu, kao i svaku
klasnu kolaboraciju. Protiv imperijalističkog mira i rata (socijalni mir)
on suprotstavlja revolucionarni defetizam (socijalni rat).
Komunističko usmerenje, istorijski (i ne neposredni)
produkt proletarijata, nema interesa suprotstavljenih ostatku klase. Komunisti
se jedino ističu svojim akcijama kojima se pokazuju kao najodlučniji elementi,
i u kojima uvek ispred sebe stavljaju interese cele radničke klase. Oni
su najdoslednije organizovana snaga u potrebi komunističkog pokreta da sam
sebi zada pravi pravac i jedinstvenu i svetsku centralizaciju. Drugim rečima,
partija je "predočavanje" humane svetske zajednice.
Kao komunistička organizacija, IKG deluje
svesno, dobrovoljno i organizovano da upravi taj proces i da doprinese njegovom
ostvarivanju.
Zbog toga ona danas radi na:
razradjivanju, odbrani i propagiranju revolucionarnog
programa;
centralizovanju svih militanata, simpatizera,
kontakata... koji teže da se organizuju na osnovama komunističkog programa;
organizovanju radničkih nukleusa na revolucionarnoj
osnovi;
organizovanju borbi u interesu proletarijata,
uvek braneći istorijske i opšte interese proletarijata, njihov internacionalistički
karakter, njihovu bezkompromisnu opoziciju svakoj (čak i najradikalnijoj)
kapitalističkoj reformi.
Smrt radu!
Diktatura proletarijata za ukidanje rada za
platu!